Moj putopis i opis kako sam ostvario svoj dugogodišnji san odlaska motorom negdje daleko, ovog puta u Grčku.....drugi put tko zna gdje....
24.07.2008., Četvrtak rano ujutro....dogovor je bio da se Boris (član foruma pod nickom Risbo) i ja nađemo u 5.30 te krenemo, ali naravno ja sam malo kasnio te napokon krećemo u 6.00h sa malom dozom nervoze zbog kašnjenja, koja nestaje već sa prvim kilometrima polaska....
...mozak mi radi 300 na sat i kroz glavu mi prolaze svi detalji oko pakiranja i spremanja stvari, opreme i ostaloga....jesam li sve uzeo, svaku torbu skeniram u mislima i pokušavam sve zbrojiti i prisjetiti se jesam li nešto zaboravio.....i tako u razmišljanju i laganom smrzavanju (kad smo krenuli bilo je +12C, a na meni perforirano kožno odijelo) prolazimo Dubrovnik i dolazimo do Ćilipa gdje pravimo malu stanku zbog nadolijevanja goriva i kupovine novina koje sam ugurao ispod odijela na mjestu je perforacija, odmah sam se osjećao ugodnije.....
Nastavljamo hrabro dalje, prleazimo granicu sa C.Gorom bez zadržavanja, stajemo preko puta Perasta radi fotografiranja....
...pravimo krug kroz Boku Kotorsku te stajemo na prvu kavu i predah kod sv.Stefana.
Cijelo vrijeme nas prate oblaci i tu i tamo pokoja kapljica kiše na viziru. Samo da ne padne razmišljam, i idemo lagano crnogorskom obalom te stižemo do Bara gdje zovem Gashu te se nalazimo i upoznajemo sa njim u njegovoj pizzeriji u središtu....bilo je malo lutanja, ali smo ga napokon pronašli te stajemo na ručak kod njega, kava, pričamo o svemu i svačemu te zaključujemo kako je Gasho jedna velika legenda i jedan od onih ljudi koji Vam se svide već pri prvom kontaktu svojom jednostavnošću i velikim srcem. Ovim mu se putem još jednom zahvaljujem i jedino žalim što u povratku nismo imali vremena da svratimo još jednom. 
Nakon ručka, oko 13.30 h krećemo dalje, u planu nam je doći do Ohrida do nekih 21-22h. Gasho nas je uputio na mali granični prelaz Sukobin, nekih 20-ak kilometara nakon Bara. Vozimo se nekom lokalnom cestom u brdima iznad Ulcinja te nakon pola sata lagane vožnje dolazimo do granice, Crnogorsku stranu prelazimo bez zadržavanja i prelaskom prema Albaniji šok......silazimo na makadam širine 4-5 metara, čuđenju nema kraja, gdje li sam došao mislim se u sebi i vozim nekih 200-ak metara zaobilazeći lagano kolonu koja čeka i probijajući se kroz oblak prašine koji stvaraju vozila koja idu prema Crnoj Gori. Dolazimo napokon do graničnog prelaza te odmah rješavamo formalnosti, plaćamo 5EUR za dva motora iako su nas upozorili da se plaća 2EUR po motoru. Tražimo potvrdu za plaćeno, na što nas šaltaju sa jednog šaltera na drugi i pošto smo već pomalo izgubili strpljenje sjedamo na motore i odlazimo bez potvrde što će se kasnije pokazati kao velika greška. Odmah iza granice novo iznenađenje, drveni most kojim se prometuje u samo jednom smjeru....
...kakva li je tek cesta kad je sve na početku ovako pitam se i nastavljamo, te dolaskom do Skadra pogrešno skrećemo i ulazimo u samo središte grada koji je cijeli u oronulim stambenim zgradama, napuštenim tvornicama i širokim "bulevarima" sa malo vozila i puno rupa. Osjećaju se neka prošla, ne tako davno minula vremena. Valjda smo kroz Skadar naišli kad je bio kraj radnog vremena u nekoj od preostalih tvornica što rade, te smo se odjednom našli među masom radnika na biciklima i nekakvim nikad viđenim skuterima/motorima.....Nakon polu satnog lutanja uspijevamo naći put za Drač te nastavljamo i odmah po izlasku iz Skadar slijedi iznenađenje, ali ovaj put pozitivno, pred nama se otvara široka, ravna cesta koja je takva bila cijelim putem do izlaska iz države. 
Dolaskom u Drač opet pogrešno skrećemo i opet luatmo malo po centru ali pronalazimo put i nastavljamo prema Elbasanu zaobilazeći Tiranu i praveći dvije kratke stanke. Prolazimo i Elbasan te nastavljamo uspon zavojitom, ali odličnom cestom do same granice sa Makedonijom, pritom se usput diveći krajoliku. Napominjem da je gorivo u Albaniji izrazito skupo (1.60 EUR) te ga treba izbjegavati ulijevati. I tako dolazimo do planinskog prijevoja i graničnog prelaza. Pri samom vrhu sam se doslovno smrzao i nisam mogao vjerovati da ljeti može negdje biti tako hladno...e sad se vraćam na početak, na izlazu iz Albanije traže nam potvrde da smo platili onih 2 EUR po motoru, a potvrde nam nisu dali na ulasku i doživljavamo neugodnosti i prvi problem. Srećom službenik je bio razuman te nas nakon kratkog razgovora pušta dalje....prelazimo granicu i lagano se spuštamo nekih 20-ak km prema Ohridu gdje vrlo brzo pronalazimo smještaj za 25EUR (dvokrevetna soba) bez doručka, kod gazde Šemse. Uvjet je bio tuš i smještaj za motore, za ostalo i nismo pitali....gazda nam je motore parkirao u dvorište i zagradio sa svojim Nissan Patrolom tako da smo nakon tuširanja mirno odšetali prema centru i starom dijelu Ohrida koji vrvi trgovinama, restoranima, kafićima, zlatarama i koječim uz vrlo pristupačne cijene i ljubazno osoblje. Nakon ispijene pive zaključujemo kako smo preumorni i idemo u krevet jer smo ipak danas napravili 600 km.
25.07.2008., Petak, budimo se rano u namjeri da obiđemo motorima oko Ohridskog jezera i posjetimo manastir sv.Nauma, ali nakon trljanja očiju – kiša pada kao luda. Okrećemo se na drugu stranu i nastavljamo sa hrkanjem do nekih 10.30 kad se razvedrilo i odlazimo potom taksijem do starog Ohrida gdje obilazimo crkvu sv.Klimenta (obavezno pogledati) i stari dio grada sa utvrdom na vrhu. 
Vraćamo se u motel oko 13.30 i uz isprike gazdi što kasnimo kupimo stvari te nakon podmazivanja lanaca krećemo prema Solunu i Grčkoj. 
Nedugo potom eto nas na granici, prelazimo je nabrzinu jer nema uopće auta i ulazimo u Grčku. Stajemo usput na sendvič i kavu i uživamo u krajoliku prepunom rodnih nizina kije se isprepliću sa brdovitim terenima. 
Nastavljamo vozeći u ritmu 80-120 km/h i pred sumrak ulazimo u Solun, ogroman grad i naravno tu se vrlo brzo izgubimo u silnom prometu i gužvi. Lutamo nekih sat vremena već je 21.30, vruće nam je u odijelima i živci su mi na izmaku. Ne uspijevamo pronaći nikakav hotel po nekoj normalnoj cijeni te se upućujemo naslijepo prema istoku grada i izlazu te nakon 5-6km dolazimo do nekog malog mjestašca pokušavajući tu naći nekakve sobe ili hotel. Ali uzalud, kažu da u mjestu hotel ne postoji, srećom tu nailazimo na nekog doborćudnog grka koji nas vodi u mjesto Perea udaljeno 20 km cijelo vrijeme vozeći ispred nas svojim autom. Tu napokon nalazimo hotel i dvokrvevetnu sobu plaćamo 50EUR bez doručka. Motore smo parkirali doslovno u recepciji, ali na stražnjem ulazu. Nakon kupanja malo šetamo po mjestu i zaključujemo kako je prazno, hoteli zjape prazni, ispred hotela šetnica sa restoranima, noćnim barovima i klubovima, kafićima...sve skupa u njima 50 ljudi, uz čuđenje sjedamo u pizzeriu gdje mi malu pizzu naplaćuju 8,50 EUR...vjerujte to je bilo više nalik pizzeti koja u nas košta 10 kn. Eto zašto je prazno mislim u sebi i odlazimo na spavanje. Danas smo prešli nekih 350 km.
26.07.2008., Subota, budimo se oko 9.00 sjedamo na motore u opremi i sa stvarima te odlazimo do Soluna u namjeri da malo obiđemo grad. Nalazimo najstariju crkvu te tu ostajemo nekih sat vremena, po odlasku spuštamo se najprije na rivu i veliku šetnicu uz obalu te nakon toga se uspinjemo na brdo iznad grada jer smo vidjeli ostatke bedema starog Soluna. 
Nakon toga nastavljamo prema Meteori, izlaskom iz Soluna vozili smo autoputem nekih 40-ak km i onda sišli na lokalnu cestu tražeći pritom po karti kuda proći. Bingo, pogodili smo izgleda odličnu cestu, cijelo vrijeme prolazimo kroz gorovit kraj, preko planinskih prijevoja i to je bio jedan od najljepših dijelova puta kroz Grčku. Prolazimo pored Olimpa koji nam ostaje sa lijeve strane žaleći pritom što ne postoji cesta kojom bi došli do vrha. 
Nekih 25km prije Meteore, kod skretanja za mjesto Poiloma najprije prolazimo pored restorana/gostione ispred koje se vrti ražanj, te tu kočim i govorim Risbou da se vratimo nazad što i činimo. Tu opet iznenađenje, gazdina žena je Hrvatica iz Osijeka, gospođa Ruža. Sreći nema kraja kad nas je ugledala, tek su otvorili gostionu i mi smo im među prvim gostima, a prvi iz Hrvatske. Tu smo prvi put jeli giros i grčku salatu....i ne znam jel to bilo zbog toga što smo bili gladni kao vukovi ili je to stvarno bilo dobro, ali ja sam se jedva uspeo na motor nakon jela i kave. Imao sam osjećaj da neću moći hodati naredna dva dana zbog pojedene količine hrane. 
Još pola sata vožnje i eto nas u Meteori. U selu podno manastira nalazimo smještaj kod privatnog iznajmljivača soba, apartmani „Zorbas“, dvokrevetna soba sa doručkom – 40EUR. Po dolasku podmazujemo lance na motorima i tuširamo se te ja odlazim u selo pronaći karticu za telefon i telefonsku govornicu da se javim u Hrvatsku. Opet slijedi isto, piva pa spavanje. Danas smo prešli nešto manje od 300 km.
27.07.2008., Nedjelja, ustajanje oko 07.30, doručak i odlazak u obilazak Meteore. Od svega viđeno u Grčkoj to je nešto što me najviše fasciniralo.....kako, na koji način, zašto, upravo nevjerojatno gdje su izgrađeni ti manastiri i vječito pitanje na koji način je to prije 500-600 godina izgrađeno na tako strmim liticama. Kamena od kojeg su izgrađeni nigdje u bližoj okolici nisam vidio??? Postojala su 24 takva manastira, danas je aktivno samo 5. Uspjeli smo obići četiri (ulaznica za svaki je 2EUR) i morali smo natrag jer moramo vani iz sobe. 
Kupimo nabrzinu stvari i nastavljamo prema Delphiu. Sad je krajolik već drugačiji, puno je više nizina i nije onako zanimljivo. Stajemo usput u nekakav kisok/kafić/trgovinu i jedemo neke kolače koje smo platili svaki po 4EUR....katastrofa, osjećamo se opljačkani, a uz sve to motori su nam se umalo prevrnuli jer su nogari upali u asfalt koji se topio od vrućine......
....ljuti nastavljamo dalje. Još malo planina....
....i onda pomalo monotonim krajolicima i vozimo i stižemo u blizinu Delphia, te zadnjih 10-ak kilometara vozimo kroz ogromni maslinik.....nevjerojatno koliko je Grčka bogata maslinama. 
U Delphi (nalazi se na 560 m nadmorske visine) stižemo kasno poslijepodne oko 17.30h te idemo od hotela do pansiona i tražimo smještaj po najpovoljnijoj cijeni. Nalazimo ga u pansionu „Sunwiev“, dvokrevetna soba 30 EUR bez doručka. Nakon brzinskog tuširanja sjedamo na motore i odlazimo do arheološkog nalazišta i uspijevamo obići muzej prije zatvaranja. 
Po povratku u selo šetamo po restoranima tražeći najpovoljniju ponudu te večeramo za nekih 20 EUR, pritom se čudeći kako su restorani prazni.....
pogled sa terase restorana
...nakon večere se vozamo panoramskim vlakićem po mjestu (obavezno se provozati ukoliko budete tamo), besplatno je i zanimljivo. Mrtvi umorni liježemo oko 24.00h, motore prvi put ostavljamo parkirane na ulici jer nema druge mogućnosti, ali su nam odmah ispod prozora tako da nema brige. Danas smo prešli oko 270 km.
28.07.2008., Ponedjeljak, dižemo se oko 09.00h i nakon doručka odlazimo na iskopine Delphia. 
Oko 12.00 se vraćamo u sobu, ja crven kao rak jer sam izgorio na suncu, kupimo stvari i krećemo. Krećemo prema Ateni i Korintu. Odlučujemo smještaj potražiti oko Korinta radi uštede na cijeni. Dolaskom blizu Atene uključujemo se na autoput i skrećemo desno prema Korintu, nakon 50-ak km silazimo na cestu koja krivuda uz obalu i prolazeći usput kroz mjesta tražimo smještaj. Prelazimo preko Korintskog kanala neznajući da je to uopće to jer smo ga prešli na samom kraju preko nekakvog mosta koji potone u more i svakih 20 min. izranja da bi vozila prešla preko njega...
...e sad zamislite kombinaciju, vozna traka mosta je prekrivena drvenim daskama koje je netom prije bilo u vodi na dnu te prilikom izranjanja mosta sa sobom vuče i mulj sa dna...idealno za tresnuti sa motora što mi se umalo i dogodilo....nastavljamo dalje neznajući da smo već na Peloponezu. Nevjerojatno da na 15 km ceste koja cijelo vrijeme vodi kroz naseljena mjesta uz obalu i plažu nema hotela niti iznajmljivača soba.....napokon dolazimo u mjesto LouthroElena, nekih 10 km iza Korinta i nalazimo smještaj u dvokrevetnom apartmanu. plaćamo 70 EUR za dva noćenja. Podmazujemo lance i ostavljamo stvari te sjedamo na motore jer je 19.00h i želimo vidjeti korintski kanal. Odlazimo u krivom smjeru misleći da idemo prema Korintu, a neznajući da smo kanal već prešli. Nakon 30 km vožnje shvaćamo da vozimo u totalno pogrešnom smjeru i pitamo na benzinskoj za kanal, smiju se i kažu da se vratimo 50 km nazad. Nema veze cesta je bila prazna,zavojita i odličnog asfalta pa smo si dali malo oduška i gasa bez prtljage na motoru..... Vraćamo se i ostavljamo motore na terasi pansiona nakon čega je gazda zaključao ulazna vrata na terasu i parkirao svog terenca ispred, opet ćemo mirno spavati. Večeramo u nekoj pizzeriji za 18 EUR usput se upoznajući sa kolegama slovencima, momak i cura na Hondi Transalp i kolega sa njima na malom V-Stromu. Odlazimo na spavanje, sutra nas čeka naporan dan. Danas smo prešli oko 320 km.
29.07.2008., Utorak, dižemo se oko 08.00h, doručkujemo i pravac autocestom prema Ateni. Nakon 90 km ulazimo u Atenu i malo tragamo za cestom prema Akropoli, pitamo policajce na motorima kuda treba ići, a oni nas upute u jednosmjernu ulicu i kažu nam „samo slobodno vozite do ulaza“...i eto vozimo najprije kroz krivi smjer, pa zatim kroz pješačku zonu i dolazimo pred sami ulaz na Akropolu. Plaćamo ulaznice 12 EUR po osobi. Ispred ulaza sve je prepuno Albanaca i Pakistanaca koji prodaju uglavnom kišobrane i razglednice. Vatrogasci koji dežuraju u blizini upozoravaju nas da kacige ne zakjljučavamo na motorima jer ćemo ostati bez njih. Srećom nalazimo nešto slično kao garderobu, ostavljamo kacige i jakne na besplatno čuvanje. Obilazimo Akropolu skoro do14h uz lagani šok kad sam shvatio kolika je Atena površinom. 
Krećemo nazad autocestom, usput ručamo i produžujemo prema Mikeni gdje smo stigli oko 18.00h, plaćamo ulaznice 8EUR po osobi i obilazimo nalazište. 
Artreusovo blago u muzeju u Mikeni:
Nakon sat vremena produžujemo prema Nafpliu i stajemo kod drevnog grada Tirnitha, nalazište je zatvoreno te se vraćamo nazad usput popivši kavu u nekom selu. Večeramo i pijemo pivu u istoj pizzeriji sa simpatičnom konobaricom Mariom te se napola mrtvi rušimo u krevet. Danas smo prešli oko 380 km.
30.07.2008. Srijeda, dizanje oko 08.00h, i odlazak u Korint. Najprije obilazimo "arheological site" u samom Korintu, nakon toga se penjemo na brdo iznad grada i tu prvi put Boris posustaje. Čeka me kraj motora dok ja obilazim stari Korint i bedeme na brdu. 
U povratku dolazimo na Korintski kanal i stajemo na mostu te se divimo tom djelu ljudskih ruku. Izgleda impozantno, ali je istovremeno nevjerojatno uzak i nije mi jasno kako veiki brodovi uopće prolaze kroz njega......
Vraćamo se, kupimo stvari i odlučujemo kuda dalje. Boris predlaže da idemo negdje uz obalu na jedan dan i malo predahnemo uz kupanje, ja nisam za tu ideju te ipak na kraju krećemo prema Sparti. Usput stajemo i obilazimo Epidaurus, najveći sačuvan amfiteatar u Grčkoj koji prima 14000 ljudi i ima akustičnost koje naprosto nemoguća. Za ljetnih večeri, kad nema vjetra šapat sa pozornice se čuje na vrhu tribina.....???? 
U opremi smo pa se u Epidaurusu ne zadržavamo dugo zbog vrućine nego nastavljamo i dolazimo u Spartu oko 18.30h, ne sviđa nam se grad pa produžujuemo u selo Mistras 6 km udaljeno od Sparte gdje pronalazimo hotel Bizantion koji nakon podužeg cjenkanja plaćamo 40 EUR za nas dvojicu, bez doručka. 
Opet podmazujemo lance (to me već pomalo izluđuje), motori su na parkingu hotela, odlazimo na večeru i u krevet. Danas smo prešli oko 250 km.
31.07.2008., Četvrtak, dogovor je bio buđenje u 07.00 i obilazak starog grada Mistrasa na brdu iznad sela. Prespali smo i ja se budim u 10.00 te doslovno trčeći idem na brdo i u sat vremena uspijevam vidjeti ono za što bi mi inače trebalo sigurno 3 sata. 
Vraćam se u sobu, Boris se taman ustaje, kupimo stvari i nastavljamo. Ja sam već sada krepan, a Boris lijepo naspavan i nasmijan...tako mi i treba kad ne znam stati malo. Krećemo prema Olimpiji i dolaskom u nju ostavljamo motore poprilično daleko te onako u opremi na + 38C šetamo nekih 1km do iskopina koje potom obilazimo i tu slučajno ponovo srećemo one Slovence koje smo upoznali prije dva dana. Slijedi zajedničko fotografiranje i pozdravljanje uz dobre želje za povratak. 
Nastavljamo prema sjeveru Peloponeza, namjera nam je stići do planinskog sela Kalavrita i tu prespavati. Opet idemo nekakvim lokalnim cestama kroz brda i planine, krajolici su prelijepi. 
Stižemo u Kalavritu pred sami mrak i uzimamo sobu koju plaćamo 30 EUR, motore smještamo u dvorište odmah do prozora sobe. Sad smo na dosta velikoj nadmorskoj visini pa je prohladno i uživamo u planinskoj klimi ljeti. Usred Kalavrite ugledam reklamni pano za koncert Gorana Bregovića...??? 
Nakon večere koju plaćamo 25 EUR, šetamo malo po mjestu, bolje rečeno selu koje je puno turista, zaključujemo kako su u Grčkoj ta mala sela i turistička mjesta izrazito lijepo uređena i puna zelenila za razliku od gradova koji su im baš katastrofa, sve u sivilu betona i poprilično prljavo. Idemo na počinak, ja sam izrazito krepan, danas smo prešli oko350 km.
01.08.2008., Petak, budimo se oko 08.00h i odlazimo u obilzak manastira Megaspileo (velike pećine) koji je najstariji u Grčkoj i datira iz 4 st. U samom manastiru, koji je renoviran 1936 g. nakon požara i više liči na hotel, se nalazi slika koju je po predanju naslikao sv.Luka. 
Nakon kratkog obilaska istog vraćamo se u Kalavritu napuštamo selo u namjeri da taj dan napravimo što više kilometara i dođemo što bliže Albaniji. Krećemo prema Patri i po treći put srećemo kolege Slovence, čuđenju nema kraja ovaj put, koje li slučajnosti. 
Opet odabiremo nekakvu lokalnu cestu koja se ovaj put i nije pokazala baš kao najbolji izbor jer je uska i zavojita sa klizavim asfaltom. I tada se dešava mala nezgoda koja srećom prlazi samo sa izgrebanom maskom i lijevim deklom na mom motoru. Spuštajući se sa prijevoja bili su nekakvi radovi na cesti i prokop preko cijele ceste, ja sam krenuo na lijevu stranu ceste u namjeri da pređem preko prokopa uz sami lijevi rub jer je tu bilo zatrpano tucanikom. I onda tres.....valjda sam u kočenju naletio na kamenčiće i jednostavno je prednji kraj motora proklizao i pao sam, otklizao nekih 4-5 metara, digao se i u čudu gledao što mi se dogodilo. Svemu je kumovao i umor zbog kojega nisam predvidio da bi se moglo naći pijeska i kamenčića na cesti iza rupe kroz koju prolaze auta. Najprije sam bio ljut na sebe, ali onda sam sebi rekao, nebitno je sve, moglo je proći i puno gore šta da je npr. deklo puklo ili nešto sl.... Nastavljamo odmah dalje i nakon pola sata dolazimo u Patru te prelazimo poznati most koji me odmah podsjetio na naš Dubrovački, ali je dosta duži i sa 4 pilona na kojima visi. Izgleda monumentalno, ali je i mostarina takva, 10 EUR za osobna vozila???? Srećom mi smo na motorima pa plaćamo po 2 EUR i nakon fotografiranja nastavljamo. 
U kasno popodne stižemo do Ioanninne i namjera nam je bila da tu spavamo jer je blizu granice, međutim prošli smo kroz grad, spustili se do jezera i odlučili nastaviti dalje i doći još bliže albanskoj garnici. 
Tako smo vozili još nekih 30 km i uspjeli zalutati pa smo se vrtili ukrug nekih sat vremena....i napokon u sumrak pronašli nekakav restoran gdje smo večerali i nastavili prema albanskoj granici. Oko 22.00h stižemo u selo Kalpaki i nakon polusatnog traženja uspijevamo pronaći sobe i bez puno razmišljanja je uzimamo za 20 EUR. Nije bila ni najmanje reprezenatativna, upravo suprotno, prvi put smo koristili vreće za spavanje zbog nečistih plahti na krevetima. Uz to motori su nam skoro na cesti, blizina je granice pa mi svakakve misli struje korz glavu. Ali to nam je bilo jedino moguće rješenje jer je Ioanninna ostala 40-ak km iza nas i već je bilo kasno. Srušili smo se u krevet od umora, a sutra nas čeka najgori dan, povratak skroz do Metkovića....danas smo prešli oko 350 km.
02.08.2008., Subota, ustajemo oko 08.00h, stvari nabrzinu stavljamo na motore, slijedi podmazivanje lanaca zadnji put. I onda problemi sa gazdaricom koja hoće sad naplatiti 30 EUR noćenje mada je sinošnji dogovor bio drugačiji. Risbo se raspravlja sa njom i srećom je sačuvao papirić od sinoć na kojem je napisana cijena od 20 EUR, a sada tvrdi suprotno....nevjerojatno??? Nakon pokazivanja papirića ostala je zabezeknuta, ali ipak i dalje ustraje na svome sve dok Risbo nije zaprijetio policijom....dajemo joj 20 EUR i krećemo. Nakon doručka zajašili smo naše zecove i krenuli. Na granici smo bili već za nekih 20-ak min, s tim što smo na Grčkoj strani natankali motore zbog cijene goriva u Albaniji. Granicu prelazimo bez većih zadržavanja, i tu se opet pokazala prednost motocikla jer je kolona na ulazu u Albaniju bila dugačka sigurno 3-4 km. Prelazimo granicu bez većeg zadržavanja, s tim što nam ovaj put uredno daju potvrde da smo platitli onih 2 EUR po motoru. Nastavljamo i nakon nekih 50km odlične ceste dolazimo do Gjorkastera i onda ulaskom u grad nastaje kaos. Doslovno tako mogu reći jer narednih 70-ak kilometara ceste tj. relacija Gjorkaster-Fier je bilo nešto što nisam doživljavao ni u najgorim noćnim morama. To je valjda (poslije smo saznali) jedna od posljednjih dionica ceste koja nije obnovljena u Albaniji. Ne trebam reći ništa osim da smo tu dionicu vozili nekih 2,5 sata, uz prosjek brzine manji od 30km/h. Taj put ne bih preporučio čak ni nekome sa natjecateljskim cross motorom.....a u svemu tome automobili jure kao ludi, prestižu nas, trube, cesta je mjestimično uža od tri metra...... Napokon dolaskom u Fier stajemo na neku benzinsku postaju i radimo predah uz kavu. Odmah do nas dolaze lokalni momci, jedan na Yamahi Virago i Risbo ulazi sa njima u priču na talijanskom. Objašnjavaju nam da smo trebali iz Gjorkastera ići direktno na obalu i voziti se obalom jer je cesta odlična. Ali eto, šta je tu je, sad je gotovo, kaže da nas dalje čeka odlična cesta prema Draču.....rasatjemo se nakon nekih 45 min i nastavljamo. I stvarno od tud pa dalje cesta opet ravna i široka.....i tako dolazimo do granice sa Crnom Gorom, a na albanskoj strani ista smjena carine i policije. Ovaj put dajemo na izlazu potvrde, međutim sad nam carinik traži još po 2 EUR na izlazu?? Kaže nam, „dajte još 4 EUR pa da rješimo papire“, a na moj upit zbog čega spominje nekakve vize??? Naravno, ovaj put ja ne želim platiti dok mi ne daju potvrdu. A na moj upit o istoj on kaže da je nema i da nam je ne može dati.....pa naravno kad nam pokušavaju naplatiti nešto nepostojeće.....uglavnom nakon 15 min svađanja na engleskom i galame i mojih prijetnji da ću zvati Hrvatsku ambasadu u Tirani oni popuštaju i onda mi carinik na hrvatskom???? kaže „dobro, može, može prođite“...... I tako nastavljamo, a crnogorci nam samo mašu da prođemo. Brzo smo u Baru, htjeli smo svratiti još jednom do Gashe, ali je već sumrak pa nastavljamo. Oko Budve užasna gužva i jedva se uspijevamo probiti motorima. U Kotoru odlučujemo svratiti do mog bratića jer smo već umorni i treba nam jedna jaka kava za razbuđivanje. Nakon sat vremena pauze idemo kroz Tivat pa na trajekt preko Boke i tu se opet pokazuje prednost motocikla. Kolona u 6 redova prema pristaništu duga jedno 200-ak metara i čeka na urkcaj. Naravno s motorima dolazimo odmah na red i prelazimo Boku, te smo na našoj granici već za 30-ak min. Ulazimo u Hrvatsku i punim plućima udišemo naš morski zrak izmješan sa mirisom borovine..... Bez zaustavljanja idemo dalje jer više uopće ne smeta što boli stražnjica i što smo gladni jer čitav dan nismo jeli. Doalzimo u Metković oko 01.00h i ispijamo pivu uz čakule sa prijateljima. Danas smo prešli nešto malo više od 700 km. 
Evo i karte sa ucrtanom rutom kretanja, uz napomenu da je ruta označena plavom bojom osim one katastrofalne dionice kroz Albaniju za koju Vam savjetujem da se zaobiđe u svakom slučaju ukoliko se netko nađe tamo....
Rezime svega na kraju....10 nezaboravnih dana i pređenih 3900 km, jedno prelijepo iskustvo i upoznavanje nečega novoga, drugačijega....nove zemlje, drugačiji ljudi i običaji....Crna Gora, već viđeno, ali me iznova oduševi neki novi detalj svaki put kad idem tamo, turizam im je još u razvoju ali vidno napreduju po tom pitanju.....Albanija, zemlja puna prirodnih ljepota i nevjerojatnih kontrasta počevši od prirode sa nizinama između gorja i visokih planina, pa do bijede koja očito vlada cijelom zemljom u usporedbi sa ultra bogatašima koji po cesti najnovijim mercedesima i bmw-ima zaobilaze konjske zaprege.....Makedonija, prelijepa zemlja i topli ljudi, barem onaj mali dio što smo uspjeli vidjeti.....Grčka, zemlja prepuna povijesnih znamenitosti i prirodnih ljepota koje posebno dolaze do izražaja ukoliko se , kao i mi, vozite lokalnim cestama prelazeći preko planinskih prijevoja i plodnih nizina sa nepreglednim maslinicima, naravno autoputeve smo izbjegavali što smo više mogli.....
Kad smo krenuli na putovanje rekao sam sebi, evo to je to, ono o čemu si dugo maštao ostvaruje ti se....pritom uopće nisam razmišljao šta ću iduće godine, mislio sam da ću kad se vratim biti zadovoljan i da sam ostvario svoju maštariju odavna....ali sad već počinjem razmišljati gdje bih mogao dogodine, ceste me zovu, upoznavanje nečega novoga i novo istraživanje.....
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos