Dragi moji, 

moj prvi pokušaj pisanja putopisa kreće jednim malo većim izletom do Francuske.

Prije par mjeseci miha_vg, moja malenkost i naše polovice, opijeni palačinkama, odlučili smo otići vidjeti Normandiju. Naravno, baš zato što na putu do tamo ima mali milijun zanimljivosti, poput šopinga u Parizu za cure, a serpentine u Alpama za nas.

Prije puta nam je meštar Brum obavio redovne servise (moj Plavi - 6000 km, mihin Sivi - 20 i nešto tisuća) i ustvrdio da su naše bebe - ko bebe Spremne za put, gutanje ceste, goriva (a i ulja )

Nadobudno smo se opremili i jednim GPS-om, koji koliko nam je pomogao, toliko smo ga htjeli zgaziti.
I zadnja stvar, TriboSeat gumeni podložak za suvozačice i povećanje komfora, jer ipak su nam one bile najbitnije. Zato da ne prigovaraju, tada se teško koncentrirati na cestu  

Meni i Moniki je to prvo veliko putovanje i bili smo u grču 2-3 dana prije, jer nismo imali pojma što očekivati?! Kako se snaći u velikom svijetu, da li će Strom biti poslušan i najbitnije - kakva će biti kemija grupe? Srećom, Miha&Paola su nam dali vrijedne savjete koji su nam maksimalno olakšali da kliznemo u svijet svjetskih putnika, a njegovo iskustvo se vidi iz količine naljepnica na bočnim koferima 

Gruba ruta:

Pokret je dogovoren za 18.7.2009. u 9h (subota), GP mala Bregana.

Dan 1. 
Zagreb (HR) - Ljubljana (SLO) - Villach (A) - Lienz (A) - negdje ispod Grossglocknera

Tjedan dana prije puta, kiša je padala svaki dan i brinuli smo se zbog puta, ali baš tu našu subotu je krenulo na bolje. Barem do Slovenije... čim smo prošli granicu, potop! 

Ali u svemu lošem treba naći nešto dobro, što je Miha obilato iskoristio. Naime, njegova oprema je propustila već nakon 20 km, tako da smo ne planirano skrenuli u Ljubljanu, TC Motoshop. Uđe Miha u dućan, nije rekao ni dobar dan, i već je pobacao svu mokru odjeću na pod dućana! "Ženo veži konja, amo medovine i dajte mi NAJBOLJU opremu koju imate!"
Uslužni slovenci su nas ponudili toplim kakaom/kavom, a Mihu od glave do pete obukli u top model Rev'it opreme. Naravno, to je onaj isti model koji se prodaje i pod BMW značkom, tako da je od toga dana miha_vg postao miha_GS  
Počastio sam i ja svoju dragu s novim čizmama koje su joj nužno trebale, ali neću stavljati sliku da ne razbijem kompoziciju oko Mihinog novog ruha.

Negdje blizu SLO - A granice

Na putu prema Grossu

Mislili smo možda prijeći Grossglockner još iste večeri, ali kako smo ostali predugo u ...khm. šopingu, a gore smo vidjeli da nas čeka veliko bjelilo, odlučili smo se baciti u kamp 10 km prije uspona. Bungalov/kućica za 4 osobe, 40€ ukupno!

Klopa = Talijanete i juha - kamen temeljac zdravog obroka za svakog putnika-namjernika.

Dan 2.
podnožje Grossglocknera (A) - Kitzbuhel (A) - Innsbruck (A) - okolica Fussen-a (D)

ujutro je bilo prilično mrzlo (cca 10°C), tako da smo palili i radijator u bungalovu. Kako li je tek gore na Grossu!?  
Obukli smo se udarnički: sve podstave, dodatne hlače, flis, 3 majice, 2 debelih čarapa i ekstra rukavice. Uz sve to, mene je krasilo tajno oružje, Racing Socks! S njima me ni najnadobudniji GS-ovi nisu mogli stići na serpentinama  

kalendarska  

Uspon prema Grossglockneru.

Nismo uopće očekivali toliko snijega, ipak je 19.7.!!! Ali bilo nam je toplo, obučeni smo bili kao polarni medvjedi. Alpski zrak ugodno gricka za lice, a okolo snijeg i serpentine. Fenomenalan osjećaj.

Parkiralište preko puta vrha Grossglockner. Već viđeno u 101. putopisu, ali moramo se i mi malo prostituirati  

Glečer

Nakon glečera, idemo preko planine i dalje za Njemačku! Odredište dana je bio bavarski dvorac iz bajke, Neuschwannstein kraj Fussena.

Na spustu smo naletjeli na još jedan vrh, Edelweisspitz, za koji nisam niti znao da postoji. Nismo se previše informirali, baš zato da nas neke stvari ugodno iznenade, kao što je taj vrh. Cesta do gore je možda najopasnija što smo iskusili na cijelom putu. Cesta su zapravo kamene kocke, preko kojih curi otopljeni snijeg, a ujedno pada snijeg i lagano se ledi ta voda. Uz to je jako uska (auto i motor se jedva mimiđu), serpentine još uže, a svako malo je neki auto silazio dolje... Brrr! Nema fotki, jer su se cure borile za goli život držeći se za nas.

Gore je padao snijeg kao što rekoh, ali to neke nije spriječilo da se osjećaju kao kod kuće  

Austrijska sela kao s razglednice, prema Innsbrucku.

Tvornica šarenih stakalca i odlični prodavači magle - Swarovski

Zanimljiv grad taj Innsbruck, malo klasike, malo avantgarde.

Prema Njemačkoj

Pitoreskni gradić Fussen, u okolici kraljevskih dvoraca. Najpoznatiji je već spomenuti Neuschwannstein.

Do dvorca se može samo pješice ili kočijom, ali to bi trajalo predugo, pa smo se odlučili na malo offroada u obližnje polje da uhvatimo koju fotku za sjećanje.

Jedva smo našli smještaj, svi apartmani i kampovi su bili prepuni! Nema mora, nema skijanja, a turista kao žohara. E to je turizam na koji se treba ugledati. Apartman je bio 20 km od dvoraca, 60 € soba. 
Mene je pokosila glavobolja i nisam znao za sebe cijeli večer. Naime, potkapa se natopila znojem i propuhao me hladni zrak na Grossu. Pouka za sve, mijenjajte mokre potkape!

Večera, na turistički način.

Dan 3.
Fussen (D) - Bregenz (A) - Vaduz (FL) - Zurich (CH) - Basel (CH) - Mulhouse (F)

jedan od dana kada nismo imali skoro pa ništa za vidjeti, osim Vaduza u Liechensteinu. Dio Švicarske kroz koji smo se vozili je bio teško razočaranje. Stalna ograničenja brzine, prometne ceste i stalno naselja su nas jako usporavali, tako da smo jedva čekali izaći iz CH. Naravno, sve je tip top uredno, ali previše sterilno za naš ukus. Punim gasom do 55 km/h i isčekivali smo francusku granicu!

Još jednom Neuschwannstein, ali ujutro.

Smiješna država taj Liechenstein. Sve što vrijedi za Švicarsku, ovdje vrijedi trostruko. Još više sterilno uređeno, svaka grančica na svom mjestu, divota za vidjeti. Ali previše dosadno.. Ipak tih sat vremena kojih smo proveli tamo, sasvim dovoljno.

Jeli smo po balkanski, na klupici uz stadion. Dok smo mi jeli, oko nas je stariji gospodin - čistač, čistio korov između kamenih ploča na podu. Jedan po jedan, centimetar po centimetar.. svaka čast na živcima.

WC uz stadion, ili kako smo ga mi prozvali KUĆA STRAVE!!!  
Ono što smo vidjeli u muškom pisoaru, niti jedan rječnik zapadno od rijeke Save ne može opisati.

Jedina zanimljivost iz Švicarske. Zurichsee.

Sterilno, uredno, podšišano i dosadno.

"Dosta mi je Švicarske, amo medovine, ćevapa i ograničenja na 130 km/h!!!"

Švicarci imaju najneobičniji ukus za aute. Svugdje su ograničenja na 50 km/h, a voze pile neviđene. Porschei, Audi RS, BMW M, Mercedes AMG, Honda Type R, Ford ST, Renault Sport... i ovako nešto

Najčešći znak u Švicarskoj

Francuska! Aleluja! Mulhouse (F)

Ovo već ima srca, duga i života! Ceste i prometna infrastruktura - fenomenalno 

Spavanje u Formula1 hotelu, 35 €/soba. Nema WCa u sobi, zajednički tuševi, ali je jeftino i čisto.

Dan 4.

Mulhouse (F) - Reims (F) - Paris (F)

Vozeći se kroz Francusku prema Parizu, svako malo se iznenadimo nečim. Evo npr. ovo je mene oduševilo. Ford Mustang Shelby GT350. Isti kao moja Fiesta. No dobro, uzorak boja je isti. Bio je na prodaju, a cijena prava sitnica 38.000€

Katedrala u Toulu. Neplanski skrećemo u zanimljivi srednjovjekovni gradić

Cesta prema Parizu je okružena obrađenim poljima, što je samo izazvalo sjetu kod mene nakon što sam se tjedan prije vozio kroz Slavoniju. Mogla bi biti isto ovakva... 
Možda izgledaju dosadno polja, ali prava ju uživancija gledajući kombajne, traktore, gigantske silose i mala ratarska sela.
...da, bilo je jako puno suncokreta  

Katedrala u Reimsu, glavnom gradu pokrajine Champagne.

I dalje polja prema Parizu

Nakon što smo se probili kroz nekoliko obruča Pariza, idemo prema njegovom zapadnom dijelu. U predgrađu Maisons Laffite nam je Miha sredio smještaj kod najljubaznije osobe zapadno od Seine, kod Marine i njezinog muža Alaina. Arhitekti, koji žive u kući snova, okruženi papagajima i malom džunglom od vrta.

Ulaz u predgrađe Maisons Laffitea

Jedan od papagaja. Pričaju francuski!

Navečer, idemo u grad! Pariški noćni život čeka samo na nas... i načekao se, jer smo išli nazad spavati prije ponoći  

Ostatak noćnih fotki je dosta mutan, ali ovo je ionako putopis, a ne hodopis, pa ću Pariz skratiti

 

Dan 5. i 6.

Paris (F)

Turističko našetavanje po Parizu. Nismo išli u grad sa Stromovima jer promet izgleda predivlji, a ipak smo bili na odmoru i ljepše se prešetavati s noge na nogu. Uz to, javni prijevoz je prihvatljive cijene, pogotovo kada se uzme u obzir kako je nevjerojatno efikasan. Metro karta je 1.3 €. Nema čekanja duže od 5 min, a s kraja na kraj grada ne treba duže od 20tak min.

Prema Eiffelovom turnju.

Nisu svi ostali zadivljeni ljepoti pogleda s 2. kata 

Ali strah nije dugo trajao, ipak smo mi neustrašivi bajkeri!  

U ovome smo se gutili svake večeri. Roqueeeeefort!!! Tko nije probao, sve preporuke! Uz vino i kruh, presavršeno.

Dan 7.
Paris (F) - Caen (F) - Vierville sur Mer (F) - Saint-Mere-Eglise -(F) - Fougeres (F)
GPS je konačno proradio, tj. skužili smo kako mu treba pristupiti  
Štos je bio da se treba zadati čim više via-točaka, tek onda ide otprilike onako kako mi želimo. Ali karta nezamjenjiva. Svaku zemlju posebno, Od početka do kraja puta, karta je uvijek Br.1  

Naši domaćini (uključujući papagaje).

Gospon Alain, domaćin. Ima 60 godina, u mirovini je, a izgleda kao da je jučer napunio 40! Pravi pustolov, u svoje doba je obišao tri-četvrtine svijeta i zabavljao nas je pričama o snalaženju u Amazoni s domorocima.

Pokret prema Normandiji!

Normandija! Nije daleko, pa smo si uzeli gušta i lutali po grobljima i seoskim uličicama. Najbolji način za doživjeti Normandiju, kloniti se brzih cesta.

Približavamo se cilju!

Američko vojno groblje za pale na plaži Omaha.

Krasan pogled na Atlantski ocean s groblja

Idemo dalje prema Omahi!

Aleluja, stigli smo na Cilj!  

Plaža izgleda stvarno impresivno, pogotovo kada se uzme u obzir da su je morali pretrčavati 18-godišnji klinci s 30 kg prtljage, 500 m prema njemačkim mitraljescima. Potpuna čistina je tih 500 m, sami pjesak. S jedne strane amerikance je čekala kiša metaka i ginuli su kao muhe, s druge strane švabe su bili u sardinama od bunkera, a ispred njih stotine brodova, desantni čamci i beskrajno more ljudi koje juriša na njih. Nije nitkome bilo lako, ali rat je takav... ružan na obje strane.

Kalendarske  

"Neću se više s vama voziti, hoću prvo jednu lizalicu!"  

Jedan od rijetkih preostalih bunkera.

Sablasno njemačko vojno groblje u La Combe.

Veselo mjesto Saint-Mere-Eglise. Mali trg s crkvom, na kojoj je "statua" za palog padobranca, koji je zapeo za zvonik. Večer prije savezničkog iskrcavanja na Normandiju 1944., američki i britanski padobranci/specijalci su se tu spustili kako bi pripremili teren za invaziju.

Skoro smo ostali bez benzina, u selima Normandije. Vrlo neugodno, jer apsolutno ništa nije radilo oko 22h, a imali smo još 100 km do rezerviranog hotela F1. Rezervirali smo samo 2 puta hotel i to se pokazalo kao greška... te dane smo samo jurili da stignemo, umjesto da smo laganini tempo kao ostale dane. Najbolji princip se pokazao "20h je, ajmo tražiti smještaj". Tada smo uvijek nešto našli i to bez presinga. Preporuka svima, ne jurite i ne rezervirajte previše. Gubi se čar putovanja i spontanosti.

Žene su već bile na rubu živčanog sloma, ali ipak je to civilizacija i nema se smisla opterećivati oko takvih trivijalnosti. Ako se čovjek spustio na Mjesec, kako se mi nebi snašli jednu večer bez benzina, struje, vode i smještaja  
Uglavnom, natankali smo na automatu kojeg je mogao zadovoljti samo... Mastercard  

Jurnjava do Fougeresa, do F1 hotela.
Preskočili smo Mont St Michel, zbog kojeg smo se vraćali slijedeći dan.

 

Dan 8.
Fougeres (F) - Mont Saint Michel (F) - Le Mans (F) - Montlucon (F)

Vraćanje nazad na Atlantik do Mont Saint Michela. 50tak km u svakom smjeru, što nam je taj dan probilo dobrano 500km, ali isplatilo se jer je stvarno svjetsko čudo.

Le Mans

Dalje kroz središnju Francusku.

Ni Brum nebi bolje odradio zatezanje lanca. Ali nekima je cijela procedura trajala ipak sat-dva predugo...  

Središnja Francuska. Zemlja chateau-a. Ali nismo niti jedan vidjeli.. plaća se ulaz da bi im se moglo uopće prići  

Oplemenjivanje francuskog tla  

Oplemenjivanje naših želudaca plodovima francuskog tla  
Kroasani kakvih ni na reklamama nema. Tope se u ustima i uopće nisu suhi, kao naši. Neizrecivo dobri.

Dan 9.
Montlucon (F) - Aix-En-Provence (F)

Motosusret u sred ničega. Selo kao iz bajke, a sve prepuno tetoviranih bajkera, krosera, čopera, tricikala... i 2 Stroma.

Bližimo se Provansi!

F1 hotel

Dan 9. 
Aix-En-Provence (F) - St Stropez (F) - Cannes (F) - Monte Carlo (MC) - Sospel (F)

Putevima Azurne obale su neopisive gužve i vruće je za iskočiti iz kože. Nosili smo cijelo vrijeme cijelu opremu, tako da smo se znojili ko praščad, ali sigurno je sigurno.. od smrada i znoja ne budemo stradali 
Od St Tropeza do Monte Carla je jedna neprekidna kolona koja uglavnom stoji. Da smo išli autom, još bi bili negdje u koloni. Srećom, obazrivi francuski vozači su se vozili uz svoj rub trake i svi motoristi su se uredno mogli voziti po sredini, cijelo vrijeme. Tnx!  

St Tropez. Malo selo. Lijepo i jako krcato, ali ništa spektakularno. Naše plaže su bolje.

Cannes. Spektakularno. Pogotovo vozni park arapskih turista.

Vrhunsko mjesto na rivi, za popiti hladno piće. I obaviti veliku nuždu  WC-i su na visini zadatka.

Riva u Cannesu

Pogled na Azurnu obalu iznad Nice.

Monte Carlo. Vrlo spektakularno (pola grada je ispod zemlje), ali strava za vožnju. Vrućina, teški Stromovi, gužva, uzbrdice, stani-kreni promet... nakon 1h smo jedva dočekali da pobjegnemo. Azurnu obalu definitivno treba vidjeti u proljeće.

Koliko košta stanovanje? Prava sitnica. Pa neka se netko žali na zagrebačke drp-graditelje  

Samo za turiste

Jedva se dokopali Alpa!

Spavanje u kampu, na 1300 m. Reče nam vlasnica da je po danu temperatura oko 30°C. Mislili smo da ne zna dobro engleski, nakon što smo se nasmrzavali na Grossglockneru. Kako li smo pogrješili...

Dan 10.
Sospel (F) - Cuneo (I) - Col de Vars (F) - Col d'Izoard (F) - Briancon (F) - Col du Galibier (F) - Valloire (F)

Mislili smo ostati samo 1 dan u francuskim Alpama i ravno u Italiju, pa doma. Ali nakon onoga što smo vidjeli ujutro, vratili smo se u Francusku i još 2 dana se vozikali po Col-ovima

Kamp iza Sospela

Izgleda nedužno, zar ne? I meni je, dok nisam ujutro pogledao u potkošulju koja se sušila 

"Dođi Miha, doručaaaaaaak!"  

btw. pauk je preživio, ali i mi. Jedva.
Nastavljamo prema Alpama!

Nakratko u Italiju, jer je prilaz Col de Bonette bio zatvoren, morali ga zaobići.

Ponovno Francuska. Col de Vars.

Ovakve Alpe su nas sve ostavile bez daha... kao da smo otišli na drugu planetu. Francuske Alpe su definitivno surovije i zanimljivije od austrijskih.

Col du Galibier. Ulaz u pokrajinu Savoie.. meni osobno najljepši dio Francuske, a stvarno ih ima prekrasnih, svaki dio je poseban po sebi.

prvi svizac! i zadnji  

Turizam je jako razvijen gore, prvenstveno zbog skijaša, tako da nismo imali problema na blef pronaći apartman.
18€ po osobi, a dobili smo cijeli kat! 2 spavaone, kupaona, dnevna soba, kuhinja, balkon i nevjerojatan pogled!
O domaćinima više sutra..
Bila nam je to zadnja večer u Francuskoj, pa smo se odlučili počastiti.. čime drugim nego Roquefortom, baguettom i vinom  

 

Dan 11.
Valloire (F) - Col de Iserand (F) - Val d'Isere (F) - Cormet de Roseland (F) - Chamonix Mt Blanc (F) - Martigny (CH)

Budimo se odmorni kao da smo spavali godinama..konačno normalni kreveti, a s balkona apartmana nam puca ovakav pogled

Ugostili su nas Etiene i Marie, par u iskusnim godinama, koji živi i radi u svom apartmanu. Preko zime skijaši, preko ljeta, planinari i putnici-namjernici poput nas. Sasvim slučajno smo naletili kod njih, ali pokazali su se fenomenalnim domaćinima. Osim što odlično spikaju engleski, vidjeli su svijeta (Etiene bio u Zg 70'ih godina, kada je putovao Europom na biciklu) i bili su prepuni savjeta o Alpama. Dobili upute da odemo na neke prijevoje na koje sigurno nebi išli sami (cesta se jedva vidi na karti), što izbjeći, itd.. Dobili smo i besplatne suvenire, runoliste, naljepnice i za kraj bocu vina! I još nas je Marie pitala da naručimo kakav god hoćemo doručak, da će nam bilo što nabaviti. Domaćini kakve niti zamisliti nismo mogli, presavršeno. Btw. mi smo im bili prvi gosti iz Hr što su ikad imali, a imaju apartman preko 20 godina. Ako će tko ići kroz Franc. Alpe, neka obavezno kod njih prenoći.

Jurišamo dalje po pokrajini Savoie!

Svako selo, koliko god da je udaljeno od "civilizacije", je civilizacija za sebe. Ceste prepune, ljudi na sve strane, cvijeće, boje, sve uredno i čisto

Priroda je gore neopisiva, kao najbolja kombinacija Velebita, austrijskih alpa i francuskih nizina. Priroda nas je zvala! I mi smo odgovorili njenom pozivu  

Col de Iseran, iznad Val d'Isere-a. Prema mojim podacima, najviši asfaltirani prijevoj u Francuskoj. Jeej!

Miha je gore uočio tipa iz Liechensteina, a kako tamo nije kupio naljepnicu (svi ste već mogli primjetiti njegov opsesivno-kompulzivni hobi na bočnim koferim), naredio je tipu da skine svoju s kombija! Ali avaj, naljepnica je bila jača od njih obojice. Sprijateljili su se i ispostavilo se da je čovjek pisac i da će nam poslati poštom naljepnice. Zauzvrat mi šaljemo fotku njega s Mihom.

Spuštanje prema Val d'Isere

Klopanac u Val d'Isere

Cormet de Roseland i Lac du Roseland

Pazite naljepnicu GRD - Grenland!
EDIT: Uz malo proučavanja, GRD ipak nije Grenland, već izmišljena komična francuska pokrajina. Nešto kao Republika Peščenica 

Prema Chamonixu

Mont Blanc

Nakon Chamonixa, prelazimo u Švicarsku, gradić Martingy. Inače, to je rodno mjesto pasmine St Bernard. Svi suveniri su im vezani njih, a imaju i čak i tematski muzej. Spavamo u sterilnom švicarskom kampu, jer su za noćenje u MOTELU tražili 100 € po sobi! Hahaha..

Dan 12.
Martigny (CH) - Aosta (I) - Lago di Garda, AquaParadise (I)

Uspon na prijevoj Grand St Bernard, preko Mt Blanca. Još su stari Rimljani išli preko tog prijevoja, preko utabane ceste koju su sami napravili, ali nismo je imali prilike vidjeti.

S druge strane prijevoja, Italija. (skoro) jedino zanimljivo od Italije što smo vidjeli.

Maketa Monte Bianco na kružnom toku 

Nakon Mt Blanca, tutanj Aosta i jurimo dalje prema Lago di Garda, na zasluženi odmor u Aqua Paradise, kraj Gardalanda. Curama je već dosta fotkanja i Italije, tako da nema fotki.

Apartmani su bezobrazno skupi, pa se s punim pravom smještamo u kamp.

Ova fotka sumira Italiju, njihovu vrućinu, gužve i netolerantnost u prometu. Benzinske su priča za sebe! Mudri talijani između 12 i 15 imaju sve CIUSO (zatvoreno), tako da nismo mogli ni benzin natankati. Glupi automati ne rade niti na jednu vrstu kartice, nego samo klopaju gotovinu. Ostatak ne vraćaju 

Dan 13.
Lago di Garda (I)

cijeli dan se kupamo i spuštamo niz vodene tobogane. Fotoaparati se i dalje odmaraju  

Dan 14.

Lago di Garda (I) - Udine (I) - Postojna (SLO) - Delnice (HR) - Starigrad, Paklenica (HR)

Vraćamo se 1.8., Ferragosto je, subota.
Obilazimo najprometnije pravce, ali i dalje nas prati luda gužva i naguravanje s talijanima po cesti.
Čim smo prešli u Sloveniju, metaforički smo otišli na zapad. Mir, tišina i uživancija.. i normalne benzinske s ljudima koji RADE unutra. Nema fjake za Slovence  
Delnice, pa Jadranska magistrala i do Starigrada. Malo preko 700 km smo napravili, s time je zadnjih 100 bilo u sumrak što nas je skroz ubilo. Krepani stižemo u Starigrad, Mihinu vikendicu, da proslavimo što smo živi i zdravi.

Šifjeli!  

Ukupno smo prošli ovoliko

GLAVNA NAGRADA cijelog putovanja je na vjetrobranu  

Sumarum puta:
troškovi: cca 100 €/dan po motoru (svi troškovi)
prosječna potrošnja: 4,7 l/100km
ulje: 2 dcl, ali samo poslije francuskih Alpa
kvarovi: 0  
bolesti: špricanje benzinom u oči, glavobolja zbog mokre potkape -> oboje se meni pripisuje. Baš sam cvilidreta, kao Ewan u LWR  

Hvala na čitanju i strpljivosti, nadam se da sam uspio prenijeti barem dio atmosfere i ponekoga zaintrigirati da se odvaži na slično putovanje. Sve u svemu, FRANCUSKE ALPE  

p.s. za uporne čitatelje, bonus materijal. Ima 11 clipova  

VIDEO