Moto Expedition Croatia

Ujutro smo se probudili ranije ali su nam kiša i jaki vjetar malo usporili polazak. Malo smo sačekali neće li prestati i kad je kiša prestala krenuli smo prema Sevilji.

Vjetar je puhao sve jače i jače da bi od Sevilje postalo skoro nepodnošljivo i pa smo sišli sa autoputa ali je cesta N-IV od Sevilje prema Cadizu preopterećena od kamiona ( valjda izbjegavaju autoput koji je mnogo skup ) tako da sama vožnja, mimoilaženje a pogotovo pretjecanje zahtijevaju ogromnu koncentraciju. Negdje oko Jareza vjetar prestaje potpuno i odjednom biva nevjerovatno vruće ( jbg, nama se ne može ugodit ) tako da jedva čekamo da se primaknemo Tarifi odakle idemo trajektom za Tanger. Evo malo slika mada se na toj dionici nisam bas mnogo "potrošio"

Zanimljiv znak

Te večeri su Španjolska i Njemačka igrale polufinale na SP i mislim da je ova zastava ujutro ipak trebala biti malo spuštena

Ujutro je nebo bilo prelijepo

Krenuli smo ranije prema Tarifi i bez velike procedure prošli carinu i poslije prema trajektu koji za 35 min. prelazi Gibraltarski Moreuz i koji će nas prebaciti do pravog cilja našeg putovanja ......

......MAROKO

RUTA

Maroko .......

Maroko je za mene nekad bio "pojam".... vrijeme kada smo, a najviše naš Drug Tito, drugovali sa arapskim zemljama još uvijek imam u sjećanju ..... ej čovječe, Marokanci ... tada za mene ljudi kao sa neke druge planete, Boumedienn i Alžir, Naser i Egipat, Gadafi i Libija ... kako sam se tada ložio na te zemlje , .... ujak mi pošao u Irak raditi, jooooj da je meni tamo, a i onaj Keops ....., Egipatska kultura itd, itd, itd, 
Kasnije , devedesetih, dolazi vrijeme prvih kontakata sa Arapima iz Libije, Maroka, Alzira, Tunisa ......
Sve to ima manje i manje veze sa onim što sam ja vjerovao, kakva druga planeta i kakvi bakrači.... ovozemaljci u pravom smislu riječi.... odoše iluzije kao da ih nikad nije ni bilo ..... 
Maroko.... ja idem tamo i to ne u neki hotelski kompleks na Mediteranu ili Atlantiku nego u svojoj režiji, na motoru i u unutrašnjost i cilj mi je Marrakech što na znači Božja zemlja a Europa ga naziva Biser juga .....
Preko "Marokanca" sa BJBikersa sam čuo da u Rabatu ( glavni grad Maroka ) već dvije godine živi i radi Boško Lazović ,

web dizajner i biker iz Čačka i da mu se obratim za pomoć pri određivanju rute. Par puta smo se čuli i pada dogovor da mu se javim kad stignem i da ćemo tada smisliti nešto a da će vjerovatno i on sa nama napraviti mali krug. Tako i biva, pada dogovor da mu se javim kad stignemo u Rabat, njemu taj izlaz sa autoputa 10 min. od kuće i da će doći on i Džehad

da nas sačekaju. Džehad je također iz Čačka, od oca palestinca i majke srpkinje, profesionalni fotograf koji je oženjen Marokankom i vec 5 godina živi u Maroku.

 

Na graničnom prijelazu se zadržavamo možda nekih sat vremena i uz pomoć "my freind-ova" kojih ima na svim lokacijama i nekakvog službenog osoblja ( čitaj 35 €) završavamo ulazne papire i ulazimo u prometni kaos Tangera. Nekako se ipak dosta dobro snalazimo i relativno brzo izlazimo na autoput koji ide prema Rabatu. Na jednom velikom parkingu stajemo i u restoranu gdje "drma" Bob Marley pravimo pauzu za ručak i naravno naručujemo Tadžin   ... prste da poližeš.

( nažalost nisam slikao niti mi je padalo na pamet dok se nisam najeo )

Nastavljamo dalje

autoputem

i poslije dosta vremena stižemo u Rabat gdje nas Boško i Džehad čekaju već tri sata

Na samom ulasku u Rabat Boško mi objašnjava da na semaforima, prvo i drugo vozilo prolaze kroz crveno i voze do sredine puta. Cim se upali zeleno svijetlo auta iza njih im sirenom daju signal da mogu krenuti i tu je kvaka..... ne svira samo "treće" vozilo nego čitava kolona.... i tako sa sve četiri strane i na svakom križanju

Meni je to bas super ali stalno mislim kako će se snaći Suzana i Nevenka i razmišljam, one su naše gore list, brzo će se naviknuti ali mi sve nešto žao Detlefa jer Njemci i za manju sitnicu pišu jedni drugima prijavu " kome čes se ovdje zaliti švabo " i osmijeh mi ne silazi sa lica  

Kroz stvarno veliki prometni kaos stižemo na odredište, u kafić blizu Boškovog stana, pijemo nus-nus ( kava sa mlijekom) i dogovaramo se kako ćemo i što ćemo.

Pada dogovor da sutra ujutro krećemo za Casablanku, posjetit ćemo drugu na svijetu po veličini džamiju Hassan II ( gdje će Džehad ići klanjati) i Rick`s caffe ( iz filma "Casablanca" ) pa onda dalje za Marrakech. 
Boško i ja odlazimo pronaći hotel za nas i nalazimo "Hotel Ourida"

Posto Suzana ima rođendan pada dogovor da izađemo na večeru u neki nacionalni restoran i izbor pada ( mada i nismo znali za drugi) na "Dar Naji" gdje je fenomenalan ambijent

Kad smo se vratili u hotel i upalili svijetlo mislim da nije bilo vrste žohara koja se nije protrčala po sobi  :mrgreen:  :mrgreen:  ( tko zna kad je Suzana zaspala hahaha )
Nema veze Suzana, sutra idemo u Marrakech