Početkom travnja je pao spontani dogovor sa Blažom i Kojotom da skoknemo do Ohrida (mora da je bila Kojotova ideja jer gdje bi Blažu došlo da vozi po asfaltu sa onim zvekom od motora ) i malo se družimo i upoznamo . Dogovarali smo se da me sačekaju u srijedu negdje oko podne po Hrvatskoj, pa onda u Trebinje i mogu vam reći da sam se načekao na graničnom prijelazu Vilusi (vele veliki zastoji - nema veze) a ovako je izgledalo usput
A onda super rucak u konobi na Bogeticima
pa onda "prečicom" preko Glave Zete i Spuza za Podgoricu
Poslije toga kratak odlazak do familije jer je red da se i njima javim, zar ne, a onda izlazak na piće i susret sa još nekim članovima foruma u " Pečurci " na Zabjelu. Tu upoznajem Duku, Mračnog, Gokua, Direktora, Kopljaša.....i ako sam koga zaboravio neka oprašta.
U četvrtak preko Golubovaca
do Sutomora i Bara a dogovor je da za Ohrid krenemo u petak ujutro oko 8 sati ispred redakcije Vijesti gdje se i nalazimo i krećemo prema Božaju.
Na izlazu iz PG stajemo na pumpu da napunimo gorivo i najstariji među nama (ako to nešto znači) se sjeća da je zaboravio potvrdu o zdravstvenom osiguranju i Blažo, kao dobar momak se vrača da je donese dok ja i Dule tu čekamo.
Poslije kratkog vremena ulazimo u Albaniju i tu nam, i pored našeg insistiranja da nam daju potvrdu o tranzitu istu ne daju i kažu da je OK i da ne treba.
Put do Skadra prava katastrofa a jedino zanimljivo je milijuni bunkera.
Ulazak u Skadar je priča za sebe. isto kao pokretni pazar, svako vozi na svoju stranu, bijelu traku su izbrisali, netko nosi kokoše, netko drži telad netko....ne pitaj ali ja tamo slijedeći put bez kamere ne idem jer se taj kaos ne može opisat riječima.
Onda kratko zaustavljanje zbog par slika
i kave
a onda pravac prema Tirani. Na putu nailazimo na par policijskih kontrola ali nas nitko ne zaustavlja. Jedna patrola nam samo daje znak da usporimo.
Tirana, ako je ikada završe biti će prelijep grad pa evo par slika sa trga Envera Hodže
Posto smo se parkirali na samom trgu motori su privukli paznju pa su neki klinci zamolili da se slikaju na njima
A Duško je ovdje ili čuo hodžu ili pozdravio dizanje zastave (stariji čitatelji će znat o čemu ja to)
Na nekoj uzvisini na izlazu iz Tirane vidjesmo nekakav spomenik (palim borcima za slobodu) i obiđosmo ga.
Motorima do vrha (nauči nas jedan policajac koji je bio tu) pa smo tako uštedjeli pentranje uz veliki broj stepenica a na vrhu prelijep spomenik i pogled na čitavu Tiranu
Od Tirane prema Elbasanu smo putovali jednim fantastičnim prijevojem gdje su na mnogo mjesta i sa lijeve i sa desne strane provalije, krivina mali milijun a asfalt dosta dobar. Tu negdje stajemo u jedan restoran na janjetinu i ja tu prvi put u životu vidim konobare kako trče sa tanjurima kao da nose štafetu a ne hranu. A hrana je bila takva da smo i u povratku tu napravili pauzu.
Samo spuštanje u Elbasan je možda i najljepši dio puta, fantastične serpentine takve da sam jedva čekao da se vratimo tuda. Poslije Elbasana jedna kratka pauza i dolazak na granicu. Naravno prije granice opet milijun bunkera a na granici carinik traži onu potvrdu što nam nisu dali na Bozaju. Povuci-potegni morali smo platit 5 € po motoru. Nije para ali je pljačka. Platismo i prođosmo. Predvečer stigosmo u Ohrid i krenuli smo u traženje prenoćišta i pronašli smo ga kod Ljubiše na samom šetalištu.
Ujutro u Ohridu upoznajemo Sašu, bajkera i turističkog vodiča koji nam se pridružuje i ostaje sa nama čitav dan (i noć) i koji nam sve potanko objašnjava. Mislim da nam se nije moglo ništa bolje dogoditi od susreta sa njim. Saša je super lik, doktor za duborez i moramo ga jednom dovesti u Crnu Goru da i mi njemu ponešto pokažemo.
E sad evo nekoliko slika iz Ohrida i okoline
Na povratku iz Svetog Neuma do koga vodi krivudava cesta samom obalom Ohridskog Jezera obilazimo staro selo tzv. Mikov Grad
i poslije kratke kava pauze u Mikovom Gradu krećemo ponovo ka Ohridu u daljnji obilazak kulturno povijesnih spomenika kojih imaju.......koliko hoćeš
Crkva Sveta Sofija
Tvrđava
pogled sa tvrđave
i arheološko nalazište
Manastir u blizini tvrđave
fićo u besprijekornom stanju
Poslije toga svraćamo u Sašin atelje
i poslije toga na Grafče na Tavče a onda kratak izlet do Vevčanskih izvora koji su strahovito lijepi ali kad smo mi stigli već je bio mrak tako da slike nisu baš najbolje
DAN TREČI - Povratak kuči
E kako u Ohridu noći znaju biti dugeeee, skoro kao u St. Petersburgu samo sto nisu bijele.
Znači, poslije završene vožnje do Vevčanskih izvora odlazak na večeru u Restoran Belvedere gdje smo shvatili da voda sa Ivanovih korita ništa ne pomaže uz malo jela i pića negdje pred zoru smo posli na spavanje.
Ujutro ponovo u Belvedere na kavu i tu se opraštamo od kolege Saše koji nas poziva da zajedno odemo do moto skupa u Bitoli . Poziv koji mi, zbog dužine puta, nerado odbijamo i krećemo prema granici. Makedonsku granicu prelazimo bez problema ali na Albanskoj PONOVO NAŠ POZNANIK OD PRIJE 2 DANA i , nećete vjerovati, daje nam potvrde i ponovo nam uzima po 5 € po motoru .
PLJACKA
Plaćamo i krećemo dalje.
Na prvoj benzinskoj pumpi, odmah poslije granice, stajemo jer je Dušku malo pao šećer (možda i zbog kratkog sna) pa kupujemo čokoladu i da se ponovo divimo Albanskoj arhitekturi iz sredine 20. stoljeća.
Vožnja do Elbasana prolazi normalno a onda izlazak iz grada i vožnja prema planinama fantastičnim serpentinama gdje me u jednoj desnoj krivini jedan stari Mercedes taxi (kojih ima milijun) zamalo nije vratio do centra grada.
Ponovo poznati prijevoji, par lokalnih trkača i opet onaj restoran sa početka priče.
Prelijepa dionica još samo da postave novi asfalt.
Na izlasku iz Tirane stajemo na benzinsku pumpu gdje nam prilazi policajac i na Njemačkom jeziku se hvali kako je 5 godina živio u Dortmundu.
Zajednički foto i nastavak puta
ovoga puta na ulasku u Skadar skrečemo, preko drvenog mosta, prema Ulcinju, onako lagano stižemo na granični prijelaz gdje nam albanski carinik kaže da nismo jedini koji se žale na Ohridske carinike (Albanske), uzima po 1€ i kaže ako je to problem ne moramo platiti (niski udarci).
Ulazimo u Crnu Goru i odmaramo malo u Puleni ali u Sutomoru
Lagano do Podgorice i razlaz kućama.
Prelijepa tura, fantastično druženje, lijepo vrijeme a za sve koji se čude kako nas je onaj (Kojot) sa onom foteljom na kotačima pratio neka ga pozovu na vožnju pa nek se uvjere. I ja sam se bio zamislio kako ćemo sa njim kad sam to čudo vidio prvi put ali, brale, ne da ga vozi nego ubija.
Sad bi Blažo rekao ni na jednoj nizbrdici mu nismo mogli ništa.
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos