4.10.2008.
30. DAN
370 km
Ujutro pred hotelom uveseljava nas noćni čuvar koji poput najozbiljnijih vojnika salutira pred nama. Iako za možda 50-ak Rupija pazio je na motore cijelu noć. Pokazat će se kasnije da je jedan od rijetkih koji je stvarno pazio. Vračamo se na loše biharske ceste i gužvu. Oko nas poplavljena područja uz Nepalsku granicu su neprekidna. Prelazimo mostom preko rijeke koja je odnijela dio ceste u Nepalu, zbog koje već danima obilazimo. Indijskih rupija više nemamo, skrečemo do prvog grada da promijenimo. Upadamo u zamku ovakvih putovanja. Zaboravili smo da je nedjelja, zapravo rijetko da nam je bilo bitno koji je dan. Ništa ne radi, pa ni banke. Pronalazimo bankomat, ali lova ne izlazi vani. Iz ne znam kojeg pokušaja sa 10-om karticom nešto sitno izvlačim. Preračunavamo se, love će biti na knap do Bangladesha gdje bi trebali danas ući. Ubrzo karta postaje neprecizna. Nalazimo se na najužem indijskom koridoru između Nepala i Bangladesa, ali skretanje prema granici ne postoji. Lokalno stanovništvo nam ne može pomoći, šalju nas prema prvom većem gradu Siliguriu. Tu smo već ušli u novu indijsku državu West Bengal. Od same granice sa Biharom razlika je nevjerovatna, ili nije. Sve manje sam iznenađen sa indijskim metamorfozama. Ceste su sve bolje, gradovi uredniji, gužve podnošljivije. U Siliguriu smo došli u sumrak i mirimo se sa još jednim danom u Indiji. Pronalazimo odličan hotel, barem je tako izgledalo.Veliko ograđeno dvorište, parking ispred recepcije kao i naoružani noćni čuvar trebalo bi biti dovoljno za sigurno prenoćište. Prije spavanja koristimo večer za pješačenje po gradu i večeru.
        Nogomet je vrlo rijedak i ne tako popularan sport u Indiji        |
|
|
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos