Sponzor ZEMLJOKRUGA
Pozdrav ekipa!
Evo nas konačno malo u mirovanju. Tri dana Zemljokruga su prošla, a nismo još ništa
službeno rekli. Pa da ne bi pomislili da je silenzio stampa evo kratkog izvještaja:
Na dan mog polaska sati su letili kao nikad do tada...cila priprema je trebala biti
završena do 15 sati. Odlazak do sponzora, kopiranje dokumenata, šišanje, pakiranje...
a jučer sam lega u 2h nakon lijepljenja naljepnica po motoru.
Već oko podne su prijatelji počeli dolaziti, a panika je sve više rasla. Postao sam sve svjesniji
da će ovih 4 mjeseca teško prolaziti bez Ivane i Patricie.
U 3h ekipa iz MEC-a upada u dvorište, stavljaju se koferi, go-pro kamera,a ja još nisam ni obučen.
Spuštanje u dvorac i toplina oko srca kad sam vidio sve one drage ljude koji su me došli ispratiti
na putovanje života. Premalo vremena za javiti se svima...
Veliko hvala svima koji su došli, a posebno županu Sanaderu koji je došao da kaže par riječi prije kretanja. Najviše me dojmila slika koju je Patricia nacrtala posebno za ovu prigodu. Osobama koje su nesebično donirale sredstva za Zemljokrug ne mogu riječima zahvaliti. Svaki sretan trenutak na putovanju imat ću Vas kraj srca...
Posveta župnika i našeg Risba, oproštaj od žene i kćerke i avantura je mogla početi. Do Prgometa me je pratilo 20-ak prijatelja kojima od srca zahvaljujem što su bili uz mene na tom teškom početku...teškom jer oči su bile pune suza, a voziti po prvi puta tako težak motocikl nije jednostavno kako sam mislio. Do Zagreba me prati rođak Marin koji je vozio iza mene vozilo krapinskih vatrogasaca.
Svako malo zacujem zveckanje oko vrata. Raspelo sa Ovčare i medaljon Sv. Benedicta, pokloni pašanca Tončija i prijatelja Branka Radčića posjećali su me na onaj lijepi doček u dvorcu vitturi.
Ulazak na autocestu i stajanje na minut kad zvoni mob. Javljam se Joki i govorim dobro si me uvatia taman kad sam stao - a on meni uša si na naplatne i stojiš s desne strane!?
Pa zar je Mobilisis tako dobar?
Govorim mu da me najavi Grbi da sam blizu, a on da je Grba u gužvi ka ono pakira se...
E moj Joke - Grba me čeka u Koleta za šankom naravno ne spakiran.
Odlazimo oko 11h kod Grbe i spremanje počinje. Pokazuje mi plan svog pakiranja i u roku deset minuta stvari su bili na motoru. A o onom šta je ponia nema se šta ni reć...čovjeku ne treba ništa!
Legli smo oko 2, a buđenje je bilo u 7h. Zadnje provjere i Grba se išao oprostiti od kćerke i roditelja.
Kava u Koleta i Bumbara i polazimo oko 10h.
Točim gorivo i put granice. Na carini izlazi carinik i pita me: di ćete?
Na put oko svijeta-govorim.
Pa to sam si i mislio.
Kupujemo vinjete i prolazimo Sloveniju bez problema. Na jednoj od benzinskih Grba vadi prošvercanu balkansku slaninu i kapulu za doručak. Kako ja preskačem jutarnj obid gnjavia sam ga sa slikavanjima.
Grba parkiran na zabrani parkiranja
Na ulasku u Austriju deru nam kožu za još jednu cestarinu i dolazimo do prvog problema - Grba ostaje skoro bez goriva. Silazimo sa autoceste i nakon zatvorene benzinske nailazimo nakon dužeg traženja spas na Shellu di tankam i ja da budemo sinkronizirani. Vožnju autocestom kratimo gledajući predivnu prirodu i ostatke snijega u Alpama. Sljedeća benzinska služila je samo kao odmor i Grbi da popije jako skupu kavu. Planirao sam osposobiti GoPro kameru kad sjednemo u kafić, a kad tamo Grba priča s nekim bikerima iz Njemačke. Jedan je porijeklom Hrvat, a drugi Grk. Vraćaju se iz Dubrovnika i prepričavaju nam svoje dojmove...Grk tvrdi da je naša domovina jako čista. Primjećujem GoPro na kacigi hrvatskog Nijemca i on mi bez problema montira kameru na moju kacigu. E Grba sad ću te snimat...
Nastavljamo dalje sve do Njemačke. Sljedeće stajanje već smo se osjećali kao čipirani psi...svako stajanje netko zove da nam kaže da smo stali - ka da mi to ne znamo 
Mobilisis je stvarno ludilo! Neki su čak gledajući praćenje gledali michelin route i nadzorne kamere na autocesti kako bi nas vidili.
Jedno odmaranje i baš kad sam se opustio Grba odlazi do mog motora i govori da mi je lanac prenategnut. Skidamo svu prtljagu da izvadimo alat i bacamo se na posao. Kako smo oboica vrsni mehaničari sam Bog nam je poslao bračni par na V-stromu koi je parkirao odmah do nas. Pitamo ga za savjet i čovjek nam bez problema pomogne. Još nas je na kraju počastia pićem i čokoladicama.
V-stromaši su najbolji!
Opet punjenje benzina ali ovaj put po paprenoj cijeni...javljam se svojima Beuneru kraj Stuttgarta i oni nam daju kordinate. Mob se ispraznia tako da smo ostali bez navigacije u najgorem momentu ali Grba ima svoj način.
Izgubili smo se jako brzo...kartu čitaj-seljaka pitaj, svi su nam govorili samo vozite naprid i tako priko par brda i 40 minuta konačno smo stigli do ujaka i ujne. Vidia sam rodice nakon duuuugih 13 godina. Počastili su nas ka kraljeve i nakon duge priče lega sam tek iza 1h.
Već je kasno pa nastavljam sutra kad stignemo u London. Javio sam se mom kaštelaninu Mariu koi je reka da će nam pokušati riešiti neki smještaj. Ak ovo čita neko iz Londona obavijest: spavamo u hodnicima, kadama i garažama samo da je jeftino!
Laku noć!
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos