Subota, super vrijeme i šteta bi to bilo ne iskoristiti nakon par dana sumornog vremena. Zove me Siniša, jedan od članova MEC kluba, da hoćemo li napraviti đir negdje. Dvoumio sam se između izvora Cetine i najvišeg vrha na Biokovu sv. Jure koji je na 1762m nadmorske visine. Odluka je pala idemo na Biokovo.
Nakon što smo “odradili” jedan sat uz jutarnju kavu u društvu još jednog MEC-ovca, Mladena, oblačimo se i krećemo. Nakon 40ak minuta panoramske vožnje dolazimo do skretanja za park prirode Biokovo. Ulaz u sam park je na šestom kilometru ceste Makarska - Vrgorac. Na ulazu je potrebno platiti kartu 35 kuna kako bi ušli. Biokovo je planinski masiv u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji dijeli Jadran od Dalmatinske zagore. Proteže se od prijevoja Dubci na zapadu do prijevoja Sarnač na istoku, te od prijevoja Turija iznad Župe na sjeveru do makarskog poluotoka Osejava na jugu. Parkom prirode je proglašen 1981 godine.
Do samog vrha i nije toliko daleko, možda nekakvih 23 kilometara, ali treba vam dobrih pola sata dok se popnete na vrh. Cesta je uska, nepregledna i na mjestima jako oštećena a kao bonus tu su domaće i divlje životinje. Sve se to lako zaboravi jer je stvarno gušt voziti kroz prirodu.
Na samom vrhu ponuda i nije nešto bogata, tu se nalazi samo antena i jedna mala crkvica koja je u jako lošem stanju. Ali kad pogledate oko sebe imate što vidjeti, krasan pogled na srednjedalmatinske otoke a otraga grad Vrgorac.
Po povratku stajemo u restoranu “Vrata Biokova” i naručimo istoimenu mesnu platu. Cijena pomalo nabrijana (dobro, na planini smo) a hrana OK, prosječna.
Kako dan nebi prerano završio odlučili smo se vratiti drugim smjerom, preko Vrgorca, Zagvozda, Trilja na Bisko, Dugopolje I doma. Dobar dio puta od Zagvozda do Trilja nebi preporučili onima sa tvrdim amortizerima jer je kolnik u dosta losem stanju.
Sve skupa napravili smo oko 260km I stvarno uzivali.
p.s. Cetinu smo ostavili za sutra. :)
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos